Naš izbor
Autor: dr Vojkan Vasković
Rezime: Biometrijska identifikacija je kroz istoriju dobro poznata metoda i primenjivala se od najranijih vremena. Počev od toga da su se nekada robovi žigosali, zatim zatvorenici a kasnije (za vreme II svetskog rata) pripadnici pojedinih nacija. Ove metode izazivaju strah ili u najmanju ruku oprez pri samoj pomisli da će biti primenjene. Kako se tehnologija razvijala tako su se usavršavale biometrijske metode. Pronalaskom fotografije slika postaje osnova za identifikaciju. Slika predstavlja u suštini biometrijski otisak lica na fotografskom papiru. Svojeručni potpis korisnika na papiru nije ništa drugo do njegov biometrijski potpis, a to je metod potvrđivanja identiteta koji se primenjuje od pamtiveka. U svim vremenima uzimanje biometrijskih podataka predstavljalo je atak na privatnost ali tek sa uvođenjem računara i centralizovanih baza podataka, ovako prikupljanje podataka postaje problematično. Savremena tehnologija je donela nove metode a računari su učinili da se analize uzetih podataka mogu obraditi brzo i sa velikom tačnošću. Posebno opasno je što računari omogućavaju da se podaci iz različitih izvora (baza podataka) ukrste i pretražuju, što je u ranijim vremenima bilo teško ako ne i nemoguće. Primena biometrijskih metoda identifikacije u finansijskim institucijama primenjuje se od davnina (svojeručni potpis, otisak prsta) jer je u svim vremenima bilo potrebno da se korisnik identifikuje i autentifikuje pre nego što mu se novac stavi na raspolaganje. S obzirom na potrebe bankarskih organizacija za pouzdanim metodama identifikacije i autentifikacije svojih komitenata, normalno je, da je i primena novih tehnologija brzo prihvaćena i ubrzano se uvodi u procese rada.